Grupu Black Uhuru (uhuru-sloboda, na svahili jeziku) su 1974. formirali Euvin "Don Carlos" Spencer, Rudolph "Garath" Dennis i Derrick "Duckie" Simpson, koji su zajedno živeli u poznatom "Waterhouse" delu Kingstona. Prva pesma koju su snimili bila je verzija pesme Curtis Mayfield-a, "Romancing To The Folk Song", i imala je ograničen uspeh. Nakon toga Dennis napusta grupu i priključuje se Wailing Souls-ima, a Don Carlos započinje solo karijeru.
Simpson tada poziva Michael Rose-a da bude vodeći pevač, a grupi se priključuje i Errol Nelson. 1977. grupa izdaje album "Love Crisis" (producent Princ Jammy), koji je 1980. re-izdat i preimenovan u "Black Sounds Of Freedom". Pesma "I Love King Selassie" sa ovog albuma je postala jedan od najvećih reggae hitova. Nelson se vraća svojoj grupi Jayes, a bendu se, umesto njega, prikljucuje Puma Jones, koji je ranije radio sa Ras Michaelom. 1980. počinju da snimaju za producente Sly Dunbara i Robbie Shakespearea, u izdavackoj kući "Taxi". Za ovu kuću snimaju album "Showcase", kasnije reizdat kao "Vital Selection", sa hitovima "General Penitentiary", "Shine Eye Gal" i "Abortion".
Izdavacka kuća "Island Records" preuzima bend i reizdaje njihov prvi album za američko trzište, što bendu donosi prvog Gremija 1985. Oni su i prvi reggea bend koji je dobio ovu nagradu. U to vreme je izgledalo da su na putu da steknu internacionalnu slavu, međutim, iako njihova popularnost nije opala nakon razlaza, ona nažalost nije ni rasla. Sredinom osamdesetih Michael Rose napusta bend i započinje solo karijeru, ali ne postiže veći uspeh, uprkos popularnosti albuma "Proud" iz 1990. godine.
Junior Reid preuzima ulogu vodećeg pevača, ali posle nekoliko relativno dobro primljenih albuma i on započinje solo karijeru. 1990. Puma Jones tragično umire od raka. Iste godine se Don Carlos vraća na mesto pevača, ponovo okupljajući originalnu trojku sa Simpsonom i Dennisom. Snimili su par slabo primljenih albuma, nakon čega samo Simpson ostaje od originalne postave. Black Uhuru ostaje jedna od najznačajnijih reggea grupa, iako se internacionalni status koji su postigli pokazao iluzornim.
уторак, 1. април 2008.
Black Uhuru
NOFX
NOFX je pank bend iz Kalifornije, tačnije iz San Franciska. Njihove pesme ponekad imaju i ska i rege elemente. Bend čine Fat Mike (pravo ime Mike Burkett), El Hefe (Aaron Abeyta), Eric Melvin i Erik Sandin. Nastali su 1983, u jednoj srednjoj školi, a prvu postavu činili su Fet Majk, Erik Melvin i Erik Sandin. Ime benda preuzeto je od engleskog pank benda Negative FX, iz Bostona.Jedni su od retkih legendarnih hard-core bendova koji su i dalje aktivni.
Studijski albumi
Liberal Animation (1988. za Wassail Records, napravljeno je 1500 kopija. Reizdanje je izašlo 1991. godine za idavačku kuću Epitaph; Album je producirao Bret Gurevic iz pank benda Bad Religion)
S&M Airlines (1989.)
Ribbed (1991.)
White Trash, Two Heebs and a Bean (1992.)
Punk in Drublic (1994.)
Heavy Petting Zoo (1996.)
So Long and Thanks for All the Shoes (1997.)
Pump Up the Valuum (2000.)
War on Errorism (2003.)
Wolves in Wolves' Clothing (2006.)
EP-ovi
NOFX (1986)
So What If We're on Mystic! (1986.)
The P.M.R.C. Can Suck on This! (1987.)
The Longest Line (1992.)
Liza and Louise (1992.)
Don't Call Me White (1994.)
Leave it Alone (1995.)
HOFX (1995.)
Fuck the Kids (1996.)
Louise and Liza (1997.)
All of Me (1996.)
Timmy the Turtle (1999.)
The Decline (1999.)
Bottles to the Ground (2000.)
Pods and Gods (2000.)
Fat Club 7 (2001.)
Surfer (2001.)
Regaining Unconsciousness (2003.)
13 Stitches (2003.)
7" of the Month Club (2005 - 2006.)
Never Trust a Hippy (2006.)
Živi albumi
I Heard They Suck Live!! (1995.)
Sa drugim bendovima
Drowning Roses/NOFX Split (1988.)
BYO Split Series, Vol. 3 (2002.) sa pank bendom Rancid
Kompilacije
Maximum Rocknroll (1992)
45 or 46 Songs That Weren't Good Enough to Go on Our Other Records (2002.) 2-diska
22 Songs that Weren't Good Enough to go on Our Other Records (2002.)
The Greatest Songs Ever Written (By Us!) (2004.)
Video
Ten Years of Fuckin' Up (1994) VHS Video, kasnije i na DVDu
Mocart
Mozart je danas jedan od najpopularnijih i najomiljenijih kompozitora. Već u ranom uzrastu, Mocart piše izuzetno uspela muzička dela, no tek tokom putovanja u Majnhajm i Pariz Mocartovo stvaralaštvo stiče priznanje, dok period Velikog Mocarta otpočinje sa Bečkim godinama (1781). Volfgang Amadeus Mocart rodio se 27.01.1756. godine u Salzburgu. Njegov otac Leopold, profe- sionalni muzičar, rano je uočio izuzetne sposobnosti svoga sina. 1768. godine u Beču Mocart komponuje operu Bufo.
U vremenu od 1769 - 1773 Mocart i njegov otac u tri navrata putuju u Italiju, domovinu opere, gde Mocart piše operu Lućio Silja. Tako će Mocart kao vrlo mlad stvoriti imidž lutajućeg muzičara, koji će negovati celog života. Inspirisan Hajdnovom muzikom Mocart komponuje u Beču šest kvarteta za žičane instrumente, a u Salzburgu dovršava četiri velike simfonije. Mocart će ostati u Salzburgu sve do septembra 1777. godine , zatim odlazi u Pariz.
U januaru 1781. godine Mocart boravi u Minhenu, gde piše operu Indomeneo. Potom odlazi u Beč, gde u vodećim krugovima visokog društva daje časove klavira i drži uspešne klavirske koncerte. Zahvaljujući baronu Van Švitenu otkriva muziku Baha i Hendla i oduševljen njihovim stvaralaštvom 1782. piše operu Otmica u Saraju i dovršava prva tri iz serije velikih klavirskih koncerata.
1790.godine Mocart se bori sa materijalnim nedaćama i zapostavlja komponovanje, ali ubrzo sledi prava erupcija novih dela, među kojima je i opera Čarobna flauta. Međutim Mocart je ozbiljno bolestan i ubrzo umire, u Beču, 5.decembra 1791. Uprkos kritikama koje su pratile njegovo stvaralaštvo, Mocartova reputacija je izuzetno velika, a desetak godina kasnije njegovo delo će steći veliku popularnost širom Evrope.
