Vincent van Gogh rođen je 30.04.1853. godine u Zundertu, Holandija. Odrastao je uz oca sveštenika Theodorusa, majku Anu Corneliu i tri sestre Ana, Elizabeth i Willemin i dva brata Cor i Theo za koga je bio posebno vezan.Van Gogovi su bili najveća porodica trgovaca umjetničkim djelima i zahvaljujući stricu Vinsent je sa 22 godine postao trgovac reprodukcijama sa platom od 5 funti mjesečno u Londonu. Posao trgovca lošim djelima nije ga mogao održati, stoga je napustio Goupilov muzej gdje je radio, predavao neko vrijeme kao učitelj. U to vrijeme ljudi su ga opisali kao mrzovoljnog, ekscentričnog čovjeka koji se drži dalje od društva.
Proveo je neko vrijeme kod roditelja Egen, a zatim se zaputio u Amsterdam u namjeri da se školuje za sveštenika, po očevoj želji. Napustio je skupe studije i stupio u školu Odbora za evangelizam. Izbacili su ga iz pastorske škole jer nije mogao da se prilagodi pedantnosti i praznini savremene teologije. Na savjet prečasnoga Pitersena, odlučio se na odlazak u Borinage, rudarsko naselje na sjeveru Holandije. Prizor koji ga je tamo dočekao nije bio nimalo ugodan. Ljudi na rubu egzistencije, boreći se između gladi, bolesti, zime i smrti u rudnicima. Posvetio se sav radu nastojeći da na sve moguće načine pomogne tim ljudima. takav kakav je bio sa osjećanjima dubokim i snažnim saosjećao je sa bijednim životom rudara, a takav mučan život nije mu činio dobro: fizički je propadao, živci su mu popuštali, da bi pobijeđen bezizlažnošću piolažajem u kom se nalaze rudari izgubio vjeru u Boga. Razočaran tu je započeo svoje prve crteže. Crtajući ugljem rudare njihove žene i djecu. U to vrijeme ga je posjetiop njegov mlađi brat Teo, tada je sklopljen "ugovor" između braće: Vinsent će slikati, a Teo će mu obezbjediti sredstva za život i rad sve do momenta kad se Vinsent bude mogao sam izdržavati slikajući, a dotad će mu Vinsent slati sve što naslika. Sa svojim rođakom poznatim slikarom Antonom Movom se našao u Hagu, gdje je i započeo svoje dugogodišnje usavršavanje. Za svo vrijeme njegovog mukotrpnog života i rada nikada nije izostala pomoć i podrška od Tea. Vraća se sa roditeljima u Hajnen, neumorno radi i tamo upoznaje Margot Begeman, jedinu ženu koja ga je voljela iskreno i bez rezerve, i koja je sama sebi oduzela život kad joj je bilo zabranjeno da se uda za Vinsenta.
Poslije toga on odlazi u Pariz gdje upoznaje: Tuluz-Lotreka, Žorža Seroa, Pola Gogena i Sezana. U Parizu niko nije htio njegove slike, ipak imao je uvjek snage i vjere u sebe da slika.Iz Pariza odlazi u Arl gdje je našao nadahnuće za svoje slike, a tu mu se pridružuje Gogen.U to vrijeme započinju njegove duševne krize, i u jednom od takvih nastupa, poslije svađe sa Gogenom, odrezao je sam sebi uvo. Videći da je njegovo duševno stanje teško brat Teo ga šalje u bolnici za duševne bolesti u San Remiu. Nakon što se oporavio otputovao je u Auvres kod dr. Gašea koji ga je ugostio. Za vrijeme jedne od svojih kriza puca sebi u bok i podliježe ranama. Sahranjen je s bratom Teom na groblju 1890.
