Rembrandt Harmenszoon van Rijn

Rembrant

Rembrant Harmenson van Rijn (hol. Rembrandt Harmenszoon van Rijn, 15. juli 1606. Lajden - 4. oktobar 1669. Amsterdam) bio je najveći i najpoznatiji holandski slikar i jedan od najuticajnijih umetnika u tradiciji umetnosti zapadne Evrope 17. veka. Ovo doba je poznato kao Zlatno doba Holandije. Psihološka dubina njegovih portreta i produbljena interpretacija biblijskih događaja koje je rado slikao ostale su do danas jedinstvene i neponovljive.
Rembrant, autoportret

Rembrant je rođen u Lajdenu 1606. godine i slikarstvo je učio od čuvenog Jakoba van Svanenburga. Sa 17 godina odlazi u Amsterdam gde slika zajedno sa prijateljem i tada poznatim slikarom Lastmanom, a zatim se vraća u rodni Lajden i otvara atelje gde je slikao i podučavao svog učenika Gerita Doua. 1632. ponovo se vratio u Amsterdam gde se 1634. oženio Saskijom van Ujlenburg. 1649. nakon njene smrti, Hendrijke Štofels je preuzela njegovo domaćinstvo i rodila mu sina 1654. godine.

Rembrant je bio pre svega uspešan portretista, uradivši i dosta autoportreta. Ipak, pretpostavlja se da je sam Rembrant sebe smatrao pre svega istorijskim slikarom, što se vidi po kolekciji istorijskih slika i slika religiozne tematike.

Poznata dela [uredi]
Rembrantova kuća u Amsterdamu
Noćna straža
Čas anatomije doktora Nikolasa Tulpa
Jevrejska nevesta
Ana i Tobija
Žena uhvaćena u preljubi      
Belsazarova gozba
Bludni sin u krčmi
Povratak bludnog sina 
Zavera Klaudija Civilisa     
Avram i Isak
Skidanje sa krsta
Artemizija
Danaja
36 autoportreta

Artemizija Đentileski

Artemizija Đentileski

Artemizija Đentileski (ital. Artemisia Gentileschi) je bila italijanska slikarka, rođena 1593. godine u Rimu, umrla 1653.
Marija Magdalena -
delo slikarke Artemizije Đentileski

U svet slikarstva i umetnosti ušla je zahvaljujući svom ocu - slikaru Oraciju Đentileskiju, koji je podsticao njen talent, učio je da posmatra i primećuje svet oko sebe, meša boje i mašta.

U sedamnaestoj godini napastvovao ju je njen učitelj, a očev prijatelj slikar Agostino Tasi, i od tada kreće njena borba sa prezirom i osudom okoline. Udajom za Pjetra Stjatezija seli se u Firencu gde upoznaje znamenite ljude toga doba Vojvodu Kozima de Mediči, Mikelađela Buonarotija Mlađeg, Galileo Galileja i dr. Sliku « Julija odseca glavu Holofernu » poklanja Kozimu de Mediči za Palatu Piti. On postaje njen zaštitnik i poručilac novih slika. Mikelanđelo B. Mlađi je angažuje da nacrta veliko platno s nagom ženom - Inklinacijom, kao deo svoda u memorijalnoj galeriji posvećenoj njegovom pradedi.

Prva je žena koja je primljena u Akademiju likovnih umetnosti. Bilo je to na dan sv. Luke (zaštitnika umetnika i zanatlija) 1915. godine u Firenci. Njen suprug Stjatezi primljen je u Akademiju nekoliko godina posle nje.
Suzana i starci (1610)

Na poziv Čezara Đentilea odlazi sa kćerkom u Đenovu. Živi u domu porodice Đentile crta njihove portrete, te istorijske ličnosti: Mariju Magdalenu, Kleopatru, Lukreciju... Subina je kasnije odvodi u Veneciju, pa ponovo u Rim, a zatim u Napulj. Ljubav prema slikarstvu pokušala je preneti na kćerku, ali je nju izgleda više interesovala udaja i bračni život.

Živeći u svim tim veličanstvenim gradovima Italije videla je najslavnije građevine, skulpture i slike, šta joj je otvorilo nove vidike i dalo dodatne motive.

Bila je jedna od retkih žena koja je imala dovoljno snažnu individualnost da se izdigne iznad konvencija svoga doba, uporno tražeći ljubav, opraštanje i punoću življenja kroz umetnost.

Umrla je 1653. godine u Napulju. (Ras)

The doors

The doors
Grupu The Doors, jednu od najutjecajnijih i najkontroverznijih rock grupa 60-ih, osnovali su 1965. u Los Angelesu dva studenta, Jim Morrison (vokal) i Ray Manzarek (klavijature), a kasnije su im se pridružili bubnjar John Densmore i gitarist Robby Krieger. Grupi se nikada nije priključio basist, tako da su njihovim zvukom dominirale Manzarekove električne klavijature te karakterističan Morrisonov dubok glas. Muzika The Doorsa se u početku temeljila na rocku i bluesu, iako je tekstopisac Ray Manzarek bio iskusan jazz-rocker što je uvelike pridonijelo osobitosti zvuka benda. Grupa je potpisala ugovor s Elektra Recordsom 1966. i izdala prvi album, "The Doors", koji je uključivao i veliki hit "Light My Fire", izdan 1967. Pjesma se odmah plasirala na sam vrh top-lista i postala njihov najveći hit, a kasnije je doživjela i velik broj obrada. Kao i "Light My Fire", cijeli debi album je postao ogroman hit i (p)ostao jedna od najuzbudljivijih ploča psihodelične ere. Miješajući blues s klasikom, istočnim zvukovima i popom, bend je stvorio jedinstven i prepoznatljiv zvuk. Svojim bogatim i hladnim glasom te jedinstvenim, sumornim poetskim vizijama, Morrison je istraživao dubine najmračnijih i najtajanstvenijih aspekata psihodeličnog iskustva. Godine 1967. izlazi i njihov drugi album "Strange Days", na kojem su dva velika hita: "People Are Strange" i "Love Me Two Times". Samo godinu dana kasnije izlazi album "Waiting For The Sun", s kojeg su također potekla dva velika hita: "The Unknown Solider" i njihov drugi američki broj jedan - "Hello I Love You". Po mnogima, veliko razočaranje grupe The Doors predstavljao je njihov album iz 1969. godine, "The Soft Parade", s kojeg je, kao jedini hit, potekla pjesma "Touch Me". Optužena za preveliku dozu rock undergrounda na albumu, grupa je uzvratila s posljednja dva velika albuma snimljena s Morrisonom, za koje su inspiraciju potražili u čistom bluesu. Početkom 1971. snimljen je album "L.A. Woman", ujedno i zadnji na kojem je pjevao Jim Morrison. Od samoga početka Morrison je predstavljao centar benda, pokazavši se kao vrlo nestabilna osoba tijekom svoje kratke karijere. 1969, Morrison je uhićen zbog skidanja na koncertu u Miamiju, a taj je incident skoro uzrokovao raspad benda. Grupu The Doors cijelo je vrijeme pratio niz skandala koji su se javljali kao posljedica buntovničkog ponašanja članova i ništa manje buntovničke glazbe. Njihova je glazba oduvijek bila pokušaj odupiranja postojećim pravilima, zbog čega ju je vrlo dobro prihvaćala mlada generacija. Morrisonova skidanja na pozornici, kao i optužbe za bogohuljenje, razlozi su zbog kojih je postao neka vrsta heroja svoje generacije, ali i zbog kojih je često bio optuživan i zatvaran. Sredinom 1970. godine Morrison se povlači u Pariz s namjerom da piše pjesme, a godinu dana nakon toga umire, navodno od srčanog udara. Dosta vremena nakon njegove smrti smatralo se da je Morrison, zapravo, izrežirao svoju smrt kako bi izbjegao odlazak u zatvor u Americi. Jim Morrison je uskoro postao kultna ličnost te je i nakon smrti privlačio veliku paznju medija. Albumi grupe The Doors i dalje se prodaju tijekom 80-ih, ali popularnost veću čak i od one za života Morrisona postižu 1991. godine, kada je Oliver Stone snimio film "The Doors", s Val Kilmerom u glavnoj ulozi. Čak i danas, više od 30 godina nakon Morrisonove smrti, grupa The Doors i dalje prodaje zapanjujuće velik broj materijala i smatra se jednom od najvećih legendi rock muzike.